afirmacije
ho'oponopono
ljubav
ljubomora
misao-govor-akcija
negativne misli
pozitivne misli
unutarnji mir
zahvalnost
Život pun ljubavi
10/21/2014
Ljubav je najjači lijek na svijetu. Zbližava ljude. Otvara naša srca. Ruši zidove i barijere koje nas dijele od drugih. Usklađuje nas s našom dušom. Usrećava nas. Ispunjava naš potencijal. Naša je istinita priroda. Ljubav je ono doista jesmo.
Dovođenje više ljubavi u nas same i naš život i davanje više ljubavi van i oko nas je najbrži način za promjenu našeg života.
To me uvijek podsjeti na film (i knjigu) Jedi, moli, voli i rečenicu koju je izgovorio Ketut - da se smijemo jetrima. Ljubav dolazi iznutra. Smijati se jetrima možemo samo ako se osjećamo ljubav. Kad postoji ljubav u nama (u bilo kojem organu), ne možemo osjećati ljutnju, mržnju ili ljubomoru i ne možemo biti zlobni prema nama samima ili prema ostalima. Ljubav je svjetlost koja raspršuje svu tamu.
O afirmacijama sam već pisala. Međutim, nisam spomenula da su afirmacije sve riječi (rečenice, misli, stihovi, itd.) koje govorimo ili mislimo tiho u sebi. Bile one negativne ili pozitivne (one koje smo prepisali ili sami složili). Dakle, kad se ujutro gledamo u ogledamo i mislimo kako nam je koža nečista, ili nismo zadovoljni izgledom i bojom naših zubiju, mi zapravo govorimo afirmacije (negativne) koje ponavljajući postaju naša realnost. Za mene najlakši način je ponavljanje "Volim te" ujutro dok se gledam u ogledalu. Na taj način pozitivno započinjem dan. Prije spavanja koristim metodu Ho'oponopono, koju ponavljam dok ne zaspim (koristim je i dok se tuširam jer sam primjetila da onda volim razmišljati o događajima toga dana i volim slagati različite scenarije mogućih ili odgovora ili reakcija na te događaje). U međuvremenu (tijekom dana) pokušavam nadzirati svoje misli i pretvarati ih u pozitivne afirmacije (misli, zapravo). I kad mi se nešto loše dogodi, razmišljam i ponavljam u sebi kako se sve događa za moje dobro. Možda sad ne vidim smisao i namjeru tog događaja, ali ono će mi se već "prikazati" kasnije.
Imam jednu anekdotu sa parkirališta. Ne, nije vizualizacija slobodnog parkirnog mjesta (koja se tako često koristi i mogla bih reći zloupotrebljava da je to već smiješno, nego neka druga, haha, slična priča). Ulazim na parkiralište i razmišljam kako ću dobiti mjesto u prvom redu, da budem čim bliže trgovini. Vozim polako, ugledam slobodno mjesto i dam žmigavac kao znak da idem na to parkirno mjesto. Međutim, dogodi se filmsko preuzimanje mjesta pod vodstvom (puno iskusnijeg i asertivnijeg) vozača. Muškog, pogodila si. I dobro. Razljutim se u sekundi, jer sam napravila sve kako sam naučila (da, vozim striktno po pravilima), a ovaj mi preuzeo mjesto. Nema veze, razmišljam, sve je to za moje dobro. Potražim drugo i tamo parkiram svog Johanna. (Da, moj auto ima ime. S obzirom da je Nijemac, neka bude njemačko ime). Obavim sve što sam imala u planu i vraćam se prema autu. S obzirom da obično izlazim na bliži izlaz, ovaj put se dosjetim da ipak idem pogledati zašto ono parkirno mjesto nije bilo dovoljno dobro za mene. I vidim. Dva su ga druga auta zaparkirala (dvije žene, haha), i čovjek nestrpljivo sjedi u autu i čeka da iziđe van. A ja puževom brzinom prolazim i gledam ga. Haha, mislim si ja, da sam ja parkirala tu, možda bih sama sjedila u autu i čekala milosti. Ili možda čak i ne bi. Hm. Sve u svemu, za mene je bilo dovoljno provjeriti da li je stvarno mjesto oduzeto za moje dobro.
Zato, kad izgubim trenutnu smirenost, ili kad osjetim da gubim osjećaj topline, ispunjenosti ili energiju ljubavi, volim se podsjetiti da ipak postoji više dobro ili više objašnjenje. Za to koristim sljedeći popis namjera:
- Cijenim lijepe i divne stvari koje vidim oko sebe.
- Dostojanstvo i veličinu pronalazim i u stvarima koje se na početku ne čine tako super.
- Ljubav ulažem u sve što radim.
- Fokusiram se na ono što mi se sviđa kod drugih.
- Svoju pažnju držim na stvarima koje volim i na put kojim idem.
- Ne brinem se za vanjski svijet. Nije bitno gdje ću se pronaći, jer je ljubav sve i ljubav mogu pronaći u svemu.
- Ne zanima me negativnost, dvojba, neizvjesnost, strah i ostala ograničavajuća vjerovanja, jer na kraju ostaje ljubav, jer je to moja istinska bit.
- Živim u miru i imam smiren um s uravnoteženom perspektivom.
- Primjećujem i cijenim sve što volim na sebi.
- Volim svaki trenutak baš onakav kakav je.
- Uvijek se nalazim upravo tamo gdje moram biti.
- Izražavam duboku zahvalnost za sve u mom životu.
- Prilagodljiva sam i bez obzira na to kamo idem ili što radim, u sve ulažem ljubav.
- Svi smo jednaki i svi smo jedno.
- Volim i prihvaćam se u potpunosti, duboko i bezuvjetno.
0 comments