Egzistencijalna kriza

Pojam za kojeg smo svi čuli. Kojeg znamo adekvatno primijeniti kad netko od naših ukućana ili poznanika “skrene” izvan okvira koje za nas predstavljaju normalu. Dakle, što je egzistencijalna kriza? Wikipedia je definira kao trenutak u kojem pojedinac preispituje temelje svog života: ima li njegov život bilo kakvo značenje, svrhu ili vrijednost. Egzistencijalna je kriza često izazvana značajnim događajem u životu osobe – psihološkom traumom, brakom, razdvajanjem, velikim gubitkom, smrću voljene osobe, iskustvom opasnim po život, novim ljubavnim partnerom, korištenjem psihoaktivnih droga, kad punoljetna djeca napuštaju dom, navršavanje značajne dobi (u SAD 16, kod nas 18, navršavanje 40, 50, itd.). Obično izaziva pojedinčevu introspekciju (samoispitivanje) o vlastitoj smrtnosti, otkrivajući psihološko obuzdavanje spomenute svjesnosti. Egzistencijalna kriza može nalikovati na anomiju (stanje pojedinca uslijed nedostataka normi) ili krizu srednjih godina. Ponekad, egzistencijalna kriza proizlazi iz novih percepcija života i postojanja pojedinca. Egzistencijalna kriza se odnosi na krize pojedinaca kad shvate da moraju uvijek definirati svoje živote preko odluka koje donose.

Vjerujem da je autor ove definicije u pravu. Barem donekle. Svima nama se dogodi preispitivanje života i životnog smisla kad nam se dogode stvari koje nas izbace iz našeg balansa. Kad nemamo spreman plan B ili sljedeći korak. Kad nam se dogode neočekivane stvari. Zanimljivo je to, da često preispitujemo život onda kad nam se dogodi nešto loše. Kad se suočimo, na primjer, s nekom bolešću, kad padnemo posljednji ispit a korak smo do diplome, kad umjesto promaknuća dobijemo otkaz, ili kad nam naš najveći i jedini klijent otkaže suradnju. Ili možda kad izgubimo voljenu osobu ili možda kućnog ljubimca. Tada preispitujemo život “Zašto baš meni?”. Sumnjam da bi se pitali “Zašto baš meni?” kad bismo neočekivano naslijedili milijune ili osvojili na lotu ili na kladionici. Dakle, svoj život i odluke preispitujemo samo onda kad nam se događaju “loše” stvari.

Međutim, stvari ili događaji sami po sebi nisu ni dobri niti loši. Mi im sami dodijeljujemo taj predznak. Predznak koji smo naučili od naših roditelja i njihovih roditelja. Dok odrastamo, oni brinu o nama, odgajaju nas i uče nas stvarima koje su sami naučili. Dakle, mi u ranoj mladosti ne živimo svoj život, nego život svojih roditelja. Odgajaju nas u male verzije sebe i dijelimo sva njihova uvjerenja, stavove i ponašanja. Međutim, kako odrastamo, sve više “učitelja” postaje dio našeg života. To mogu biti nastavnici, profesori, instruktori. Zatim tete, stričevi. Prijatelji, cure, dečki. Šefovi, doktori, teta na autobusu ili vlaku. Dakle, svaka osoba koja se ili već nalazi ili dođe u naš život, ona postaje našim učiteljem, jer s nama dijeli svoja uvjerenja, stavove i ponašanja. Koja je isto tako naučila od svojih roditelja i svih osoba u njenom životu.

Dok naša uvjerenja, stavove i ponašanja baziramo samo na naučenom od svojih roditelja, mi zapravo živimo njihov život. Kakav god on bio. Bogat ili siromašan, ispunjen ljubavlju ili gorčinom. Za to ne možemo kriviti naše roditelje, jer su oni učili od svojih roditelja, a ovi pak od svojih, i jednostavno nisu znali bolje. To je duga tradicija ustaljenih normi. Pročitala sam negdje da ako se rodimo siromašni, to nismo mi krivi, krivi smo ako ništa ne poduzmemo u vezi toga. Na to mislim kad govorim o tome kako živimo život naših roditelja. Zapravo, po mom mišljenju, svaka egzistencijalna kriza dolazi od nekog duboko ukorijenjenog traumatičnog ili sličnog iskustva koje smo iskusili u djetinjstvu. Svako iskustvo ima svoje energetsko polje. Kad se pronađemo u nekoj situaciji, prepoznamo energiju tog prošlog iskustva i podsvjesno se vratimo u ono doba. Nakon godina kulminiranja različitih energija loših iskustava, naša duša to više ne može izdržati. I tada dolazi do egzistencijalne krize. Toliko smo “zatrovani” svim iskustvima da jednostavno izgubimo volju za dalje.

U današnje doba brzog kolanja informacija i sveopće razgledanosti, vrlo brzo prepoznajemo različite situacije našeg života. Znamo kad smo depresivni, kad smo anksiozni, i da ne miješamo anksioznost sa infarktom, znamo kad imamo gripu a kad virus, i isto tako znamo kad “obolimo” od egzistencijalne krize. Za sve možemo potražiti informacije na internetu ili u literaturi koju imamo doma. Međutim, možda “bolest” ima isti naziv, ali nema iste uzroke. Na internetu sam pronašla mnogo informacija i koraka na temu egzistencijalne krize. Neki smiješno počinju s korakom “prepoznavanja” da imamo problem egzistencijalne krize. Drugi pak nude upitnik sa dvadeset pitanja tipa da li smo zadovoljni svojim seksualnim životom, da li nam je život nestabilan, jesmo li društveni i slično. Po mom mišljenju, ne postoji upitnik koji bi mogao definirati postotak ili generirati rezultat “zastupljenosti” egzistencijalne krize. Nema univerzalnog pravila. Svaka osoba je jedinstvena. Postoji samo ono što želimo i ono što ne. Ono što nas čini sretnima i ono što ne. Ono u čemu uživamo i ono u čemu ne.

Dakle, ako smo došli tako daleko u svom životu do trenutka ili stanja egzistencijalne krize kad preispitujemo naš život i naše odluke, zašto onda ne sjednemo, uzmemo list papira i podijelimo ga na dva dijela. Na jednu stranu zapišemo stvari koje želimo a na drugu one koje ne. Bitno je koju stranu ćete odabrati za onu “želim” a koju “ne želim”. Odabir neka bude spontan. Nema pogrešnog odabira. Odabir strane će može dati odgovor na mnoga pitanja povezana sa vašim životom. U vezi odabrane strane lista i njegovog značenja me možete kontaktirati putem obrasca na stranici.

Kad smo napisali sve što želimo i ne želimo, pogledajmo dobro taj spisak. Sve ono što je na “želim” strani su zapravo naše želje, koje su još u toj fazi – samo su želje. Nismo poduzeli nikakve radnje da te želje ostvarimo. O njima razmišljamo, želimo ih i o njima sanjarimo. Zato se i nisu ostvarile. Jer su ostale na toj razina. Na razini “željenja”. Želimo novi posao. Što smo napravili po tom pitanju? Jesmo li definirali kakav posao? Jesmo li izglačali i usavršili nov životopis? Jesmo li pretražili koja se poduzeća bave tom djelatnošću?

Ako imamo puno želja, pogotovo ako su one napisane na jednom listu papira, to zna biti u ruku obeshrabrujuće jer ne znamo od koje krenuti. I onda se još iznerviramo zbog toga, što pripomaže rasplamsavanju naše krize. Dopustimo si biti ljubazni prema sebi. Nemojmo se koriti i grditi zbog bilo kakvih stvari. Nemojmo biti sami sebi neprijatelji. Volimo sebe bez obzira na sve. Ako ne možemo nešto napraviti danas, napravimo sutra, ali se nemojmo zbog toga koriti. Ako ne znamo otkud početi naš spisak, poslušajmo svoju intuiciju ili unutarnji glas. Ako ga ne čujemo, numerirajmo želje na spisku, izvadimo kocku za Čovječe ne ljuti se i bacimo je. Koji broj prvi padne, na to ćemo se prvo usredotočiti. Ne posustajmo.

Učit ću i pripremati se i jednoga dana ukazat će mi se prilika.

– Abraham Lincoln

Ako ikad osjetimo poriv da odustanemo, prisjetimo se ljudi koji su kroz sve neuspjehe doživjeli pravi pravcati uspjeh. Thomas Edison je pronašao 10.000 načina kako se žarulja ne radi. Abraham Lincoln je u periodu 28 godina “uspio” izgubiti posao, izbore za glasnogovornika, kongres, senat, potpredsjednika, doživio je poslovni neuspjeh, živčani slom, umrla mu je djevojka, odbijen mu je zahtjev da postane časnik, da bi na kraju postao jedan od najpoznatijih predsjednika SAD-a. Iz svakog našeg neuspjeha možemo nešto naučiti i krenuti dalje.

Zapamtimo, jutro je uvijek pametnije od večeri. Naše raspoloženje može biti samo trenutno. Naša egzistencijalna kriza može biti samo dodatna riječ koju nalazimo u našem vokabularu. Dok dišemo, nismo još ispunili božanski plan svog života. Dio mog božanskog plana jest da pišem ovaj tekst, a tvoj da ga čitaš. Možda će pobuditi razmišljanje, možda će te inspirirati da mi pošalješ poruku ili da ostaviš komentar, možda ćeš me pitati za savjet, a možda će ti se ovaj tekst činiti smiješnim. U svakom slučaju, do ovog teksta si došao s razlogom. A to znaš samo ti.

Andreja

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor Aenean massa.Aenean commodo ligula eget dolor Aenean massa.