Blokiranje sretnog života

Čini se kako su ovih dana svi u potrazi za nedostižnim sretnim životom. Neću poreći. I sama sam u istoj potrazi i uvijek tražim način da mi život postane bolji, da postignem više i „stvorim“ veće zadovoljstvo.

U čemu je trik? Sreća počinje u umu. Pročitala sam da svoju razinu sreće u prostoru možemo promijeniti u roku od 5 minuta samo ako promijenimo način razmišljanja. Pozitivne, pune ljubavi, osnažavajuće i sretne misli stvaraju pozitivne, pune ljubavi, osnažavajuće i sretne osjećaje u tijelu. Jednostavno, zar ne?

Vrlo česti razlog za naše nezadovoljstvo nisu besmislene stvari koje nam se događaju već naše besmislene misli. Ako radimo na čupanju korova iz našeg uma i raščistimo sve negativne misli, sve što ostaje jest zadovoljstvo i sreća.

Sreća je naše prirodno stanje dok neka misao niske razine (niske frekvencije) ne dođe i tu sreću blokira. Dakle, da bi iskusili više sreće, prepoznajmo što krade naše sretne misli i radimo na tome da ih promijenimo, preokrenemo.

Dolje navodim neke od uobičajenih načina razmišljanja za koje mislim da blokiraju naše doživljavanje prirodnog stanja sreće svaki dan.

RAZMIŠLJANJE O PROŠLOSTI

Prošlost je gotova. Završena. Okončana. Ne postoji ništa što možemo učiniti da je promijenimo. Dakle, osim ako se prisjećamo dobrih starih vremena, razmišljanje o prošlosti je potpuni gubitak vremena i energije.

Da li ste prošla iskustva ponovili više puta u glavi? Možda ste pomislili kad bi „barem nešto“ napravili drugačije. Možete analizirati prošlost i tražiti krivce za sve što je pošlo po zlu. Osim ako su u pitanju vrijedne lekcije koje morate naučiti iz tih prošlih iskustava, prošlost stvarno morate ostaviti tamo gdje jest. U prošlosti.

Razmišljanje o prošlosti vas odvraća od ovog posebnog, prekrasnog trenutka koji se događa SADA. U životu uvijek dobijemo ono o čemu razmišljamo. Dakle, ako razmišljate o prošlim neuspjesima, groznim odnosima, greškama na poslu ili prošlim bolima, stvorit ćete ih opet u budućnosti.

Ako ste jedni od onih koji se osjećaju da im je život kao pokvarena ploča i iste stvari se uvijek iznova događaju, to je vjerojatno zato što previše razmišljate o prošlim stvarima i tako to isto projicirate na buduća iskustva.

Život u prošlosti oduzima moćnu kreativnu energiju i uzima sposobnost stvoriti novu, blaženu i ispunjenu budućnost.

IGNORIRANJE UNUTARNJEG POZIVA

Jedan od najboljih načina za stvaranje sretnog života jest slušati zov srca i zatim učiniti što nam nalaže. Sigurno znate koje su stvari koje vas čine sretnima i zbog kojih se osjećate živima. A možda ih ne prioritizirate i ne mislite da su važni.

Često ignoriramo taj mali glasić koji nam šapuće. Često ga odbacujemo. Možda zato što ne vjerujemo da je ono što govori da učinimo, zapravo moguće. Možda zato što nam govori da nešto možemo imati zvuči predobro da bi bilo istinito. Ili možda smo jednostavno izgubili vjeru u taj mali glasić intuicije koje nas često vodi do onog što nam je u danom trenutku potrebno.

AFIRMIRANJE LOŠIH STVARI

Svaka riječ koju izgovorimo i svaka misao koju pomislimo jest afirmacija. Da, dobro ste pročitali. Afirmacije nisu samo motivacijske fraze koje su zapele na vašem ogledalu. Afirmacije su izjave Bogu, Svemiru, kako želite. To je poruka kojom komunicirate o sebi. Svaka riječ i misao govori Bogu tko ste i što želite stvoriti u svom životu.

Dakle, ako je to slučaj, zašto onda ne govoriti i misliti o onome što želimo napraviti umjesto onog što ne? I ako je tako očito, zašto nas to ne sprječava da govorimo svakome koji nas želi slušati o svemu što nam se ne sviđa u našem životu.

Možda čak i ne shvaćamo da to radimo. No, svaki put kad se žalimo na promet, pogledamo u ogledalo i kritiziramo svoje tijelo, jadikujemo o suradnicima, osjećamo se loše zbog novca, šaljemo poruku Bogu. Svaki puta kad želimo razgovarati ili misliti o onome što nam se ne sviđa, Bog sluša i sprema se dati još više istog.

Govoreći i razmišljajući o onome što ne želimo, blokiramo sve što želimo dobiti i iskusiti.

SKROMNA IGRA

Razlog da igramo skromnu igru jest da ne vjerujemo dovoljno u sebe. Zašto ne postavljamo velike, zastrašujuće, izvan-zone-udobnosti ciljeve? Ponekad je lakše uzeti ono što možemo dobiti. Bolje išta nego ništa. Ili možda igramo na sigurno i radimo ono što znamo. Bilo kako bilo, smanjivanje snova jer smo preplašeni ili ne vjerujemo da ih možemo imati je siguran način za sabotiranje svoje sreće.

Ovu točku najbolje sažima citat Marianne Williamson ...

„Naš najdublji strah nije da smo neadekvatni. Naš najdublji strah je da smo bezgranično moćni. Naše svjetlo – ne naša tama – je ono što nas plaši. Pitamo se, tko sam ja da budem briljantna, prekrasna, talentirana i fantastična? Zapravo, tko si, da to ne budeš? Ti si Božje dijete! Ne služi svijetu ako se praviš malim! Nema ništa prosvijetljeno u stezanju (smanjivanju), tako da se drugi ljudi ne osjećaju nesigurno u tvojoj blizini. Mi smo rođeni da u nama očitujemo slavu Boga. To nije samo u nekima od nas; to je u svima. Time, što dozvolimo da naše svjetlo sjaji, dajemo nesvjesno drugim ljudima dopuštenje da učine isto. Time, što se oslobađamo vlastitog straha, naša prisutnost automatski oslobađa druge.”

TUĐA MIŠLJENJA

Mislim da mnogi od nas žive lažne živote. Žive život za druge. Rade stvari za koje smatraju da će osvojiti ljubav i privrženost, a ne rade ono što stvarno žele raditi.

Ponekad ćemo morati protiv svega. Moramo isključiti svijet, zaboraviti ono što naši roditelji žele i odbaciti potrebu impresionirati prijatelje. Slušajmo svoj glas. Svoj vlastiti unutarnji poziv.

Nemoguće je istinski biti sretan ako živimo tuđe snove. Nemoguće je doista slijediti svoje srce ako smo zabrinuti što će drugi ljudi misliti o vama.

Dakle, kako riskirati? Zašto ne biti drugačiji? Pronađite hrabrost i izađite u svijet u ritmu vlastitog bubnja. Nikad ne znate, možda ćete pronaći ono što ste tražili.

Andreja

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor Aenean massa.Aenean commodo ligula eget dolor Aenean massa.