misli
povezanost
samokritika
Unutarnji kritičar
5/18/2015
Svi ga imamo – unutarnji glas
koji izražava kritike, frustracije ili neslaganje s našim postupcima. Možda zvuče
kao, „Moraš“, „Zašto nisi?“, „Što je s tobom?“ i slično. Stvarni samogovor se
nešto razlikuje kod svakog od nas, kao i njegova frekvencija i intenzitet.
Kulturna je norma vjerovati da će
kritikom ili krivnjom izazvani komentari motivirati ponašanje. Možda misliš da
ako shvatiš da postupci nisu dovoljno dobri ili idealni, da ćeš ih htjeti
promijeniti. Kritičar nam isto tako daje osjećaj kontrole. Dakle, ljudi u našem
životu će „pomagati“ kritikama koje će jačati i kontrolirati naše ponašanje ili
čak i naše osjećaje. A mi možemo osuđujuće i kontrolirajuće misli koristiti kao
sredstvo odnosno način suočavanja sa strahom, sramom ili nepoznatim. Tijekom
vremena, ti komentari (naši i tuđi) će se internalizirati i postati naš „unutarnji
kritičar“ te trajni negativni samogovor zbog kojeg stagniramo ili zaglavimo.
Nažalost, ova vrsta komunikacije
izaziva anksioznost (tjeskobnost) i sramotu, što je suprotno motivaciji. Potiče
nas da izbjegavamo sve i svašta, smanjujemo anksioznost i tako ostajemo
sigurni. Izbjegavanje (smanjivanje anksioznosti) nije isto motivaciji koja
izaziva promjenu. Izbjegavanje općenito uključuje stvari kao što su
odugovlačenje, zarazna ponašanja (prejedanje, grickanje iako nismo gladni, pijenje,
pušenje), ponašanja poput stalnog pogledavanja na telefon ili prekomjernog
gledanja televizije ili čak izbjegavanje izvora kritike ili sramote, kao što su
osobe, aktivnosti, mjesta, ili čak mi sami (zaposlenost kako bismo zaboravili).
Ako su poruke sramotne, kao npr. „Što
nije u redu s tobom?“ ili „Nisi dovoljno dobra“, možemo ostati paralizirani. Kad
osjećamo sram, osjećamo da nas nešto u vezi nas samih nas čini toliko
iskvarenima da ne zaslužujemo biti u vezi ili nekom odnosu s drugim ljudima.
Sram nas odvaja od drugih i uči nas da se osjećamo usamljenima. Kao ljudi smo
predodređeni za veze i odnose. Kad osjećamo sram, zbog tih se osjećaja povučemo
u sebe i ti osjećaji mogu dodatno potaknuti izbjegavanja kao način utjehe ili
smirenja. Sram i samokritika nas odvraćaju od onog što zapravo moramo činiti
kako bismo se brinuli o sebi i pronašli udobnost, povezanost i motivaciju.
Svjesnost je prvi korak u
prepoznavanju kritičara i oslobađanju od njega. Mnogi uopće ne prepoznaju
njegovu prisutnost. Uhvati se sljedeći put kad se budeš osjećala uznemirenom,
rastrzanom i ukočenom. Prepoznaj glas unutarnjeg kritičara. Prepoznaj situacije
koje može aktivirati unutarnji kritičar. Koji su tvoji autentični osjećaji u
vezi te situacije? Zapamti, unutarnji kritičar ti pomaže da osjećaš da imaš
kontrolu. Zapitaj se: „Čega se bojim?“, „Što bi značilo ako se to dogodi?“, „I
što bi to značilo?“. Dopusti si i prokopaj dublje i pronađi svoje najranjivije
osjećaje o toj situaciji. To je ono od čega te kritičar štiti od osjećanja. Da
li stvarno trebaš svu tu zaštitu? Vjerojatno ne. Savladaj je!
0 comments